Za sve ljubitelje ribolova nastavljamo promociju sportskog šaranskog ribolova i pokreta „Uhvati i pusti”, a naš sagovornik, Marko Brajović, upoznaje nas sa njihovim čarima koje je i ovoga puta nesebično podijelio sa nama, kao i svoje iskustvo i viđenje taktika koje najčešće primjenjuje.
-Jedan od najomiljenijih taktika u ribolovu na šarana je taktika ribolova u mulju. Najbolji rezultati ovom tehnikom se postižu u proljeće na muljevitom dnu, u plićim djelovima jezera jer se voda u tim djelovima jezera brže zagrijava, a šaran izlazi iz zimovnika i u takvoj vodi tražiti hranu (od crvića, glista, rakova i ostalih organizama koji u mulju postaju aktivni). Tada je prije svega neophodno odrediti pomoću marker štapa dubinu mulja na izabaranom mjestu. Zavisno od dubine mulja prilagođavamo predvez-prezentaciju sa mamcem. Predvezi na kojima se peca se kreću od 20 do 25 cm i prezentacija je sa pop-ap podizačem – navodi on. Izuzetno bitan je sistem sa olovom koji koristimo, pa se najčešće za muljevito dno koristi „Sejfti sistem”, olovo koje mnogo manje vuče sam predvez sa mamcem sa sobom u duboki mulj, te mamac ostaje na površini i leluja.
-U proljeće ne bi trebalo da se praktikuje obilno hranjenje pozicije, a boila ne smije da prelazi veličinu od 12 milimetara prečnika, udica veličine šet i osam. U ljetnjem periodu primjenjujemo drugu taktiku shodno debljini mulja na kom teba da pecamo i količini druge bijele ribe na tom mjestu. Ako je mulj debilji do nekih 10 centimetara mjesto počinjemo hraniti velikom količinom prihrane, kako bi sitniju ribu privukli na naše hranilište, a sve u cilju da počne da konzumira hranu i riškati mulj koji će ujedno i razbiti, a oblak koji tada stvori privlači šarana. Pomoć sitne ribe koju inače svi izbjegavamo tada je od izuzetnog značaja. Tada koristimo predveze za mamce koji su do 15 centimetara dužine, a sistem olova je „In lajn” - kazao je on. U ljetnjem periodu riba se mnogo više hrani i lakše vari hranu te je najbolje početi sa obilnim hranjenjem sa postepenim dohranjivanjem mjesta. U ljetnjem periodu na našim vodama u Crnoj Gori, koristimo veličine boila od 16 milimetara pa do 20 milimetara, a udice treba da su veličine dva i četiri.
-Što se tiče zimskog ribolova šarana, on sigurno spada u težu kategoriju ribolova. Taktika ribolova u granju i panjevima izuzetno je teška i zahtjevna. U ovom periodu je temperatura vode izuzetno niska (mnogi smatraju da ispod dva stepena Celzijusa, šaran ne uzima hranu) šaran se izuzetno slabo kreće kako bi uspio sačuvati kalorije za prezimljavanje. Zimi se ne može pecati na mjestima gdje je protok vode veliki, a dubina mala, jer šaran zimi traži sporiji tok vode sa dosta prepreka u vidu panjeva, pećina, lomova da bi se tu sakrio i sveo svoje kretanje na minimum – pojašnjava Brajović. Ističe da je takva mjesta poželjno naći u zimskom periodu i tu plasirati mamac koji ne treba da bude praćen sa velikom prihranom mjesta jer upravo dobijamo ono što ne želimo, a to je da riba ne jede naš mamac. U hladnoj vodi metabolizam ribe je na niskom nivou te hranu koju tada uzima šaran vari i do 72 sata te nema potrebu za obilnim hranjenjem. Takav ribolov iziskuje maksimalnu koncentraciju, uz neprestani boravak uz same štapove i sa stegnutim drilom na mašinici. Predvez za prezentaciju mamca tada smanjujemo na dužine maksimalno 10 centimetara, sa izuzetno jakim šok liderima i ovdje je neizostavno montiranje olova na „Sejfti sistem” koji će omogućiti ribi u slučaju kidanja ili ulaska u grane lakše oslobađanje od sistema i sigurno preživaljavanje.
-Za taktiku pecanja u travi i drugim biljkama koje su u vodi, izuzetno je bitno imati određeno predznanje. Ovdje imamo podjelu na tri vrste i to: izranjajuće biljke, koje obično rastu oko oboda jezera kao što su: trska, rogoz sitna trava i ove biljke su dobra, jer šaran u njima ima sigurnu hranu poput puževa, crva i drugog, a ujedno i kvalitetnu zaštitu i hlad ljeti. Druga kategorija su: plutajuće biljke - kao što je lokvanj kod nas. Izuzetno pogodna mjesta za lov šarana. Treća kategorija biljaka koja je nepogodna za šaranksi ribolov i gotovo je nemoguć ribolov, izuzev tehnike ,,zig-rig” jesu: zaranjajuće biljke. To su biljke koje plutaju ispod površine vode i rastu velikom brzinom, a prilagođavaju se vodenoj struji. Za ove tehnike praktikujemo isključivo pecanje na daljini od jedan metar ispred trave, a hranilišete mi je na nekih metar i po kako bi mamac presreo šarana kada izlazi na hranu, a i krupniji komadi uvijek uzimaju mamac van hranilišta. Predvez treba da bude od mekanijeg fluokarbona do 15 centimetara dužine – zaključuje naš sagovornik.S.B.M